U prošlom tekstu na blogu sam pisala o tome kako smo Eva Lole i ja postale ambasadorice čitanja/knjiganja, a u prvoj objavi sam spomenula jednu od meni najdražih dječjih knjiga: „Fantastične leteće knjige g. Morrisa Lessmorea“.

Upravo je to knjiga s kojom bih voljela krenuti na novu stazu i na mjestu na kojem žive moje priče, u rubrici Knjige koje knjigamo, pisati i o tuđim pričama koje žive u mom srcu i u srcu moje kćeri.

Svaka dječja priča je prvo priča za male čitatelje, ali često dirne i roditelje.

Svako čitanje je prilika da sa svojim djetetom budete blizu, da zajedno provedete ispunjeno vrijeme, da stvorite dragocjene uspomene i da pričate o onome što je od priče ostalo s vama.

Zato što su djeca ipak glavna u dječjim pričama, dijelit ću ovdje s vama dvostruke preporuke: ja ću vam na odrasli način reći zašto je (meni) neka knjiga dobra, a Evu Lole ću pitati što je ono što se njoj svidjelo. Tako ćete dobiti autentičnu inspiraciju za odabir knjige koju ćete posuditi u knjižnici, kupiti si za zauvijek ili pokloniti onome do koga vam je posebno stalo.

Ne mogu zamisliti prikladniju knjigu za početak od „ Fantastičnih letećih knjiga g. Morrisa Lessmorea“, autora Williama Joycea.

Kad bih morala odabrati uzrast kojem je namijenjena, sigurno bih pogriješila. Možda je prekompleksna za predškolce (mada smo ju mi prvi put čitale kad je ona imala manje od tri godine) zbog kobne oluje, letećih knjiga, prijelaza duša, smrti, ali ja Evu Lole ne štedim od života. Na knjige gledam kao na izvor tema za razgovore u kojima joj objasnim sve što ju zanima o onome što je čula, dok ne vidim ono Aha! u njenim očima.

A i svaku knjigu možete čitati u više slojeva, objašnjavajući onoliko koliko je prikladno za vašeg malog čitača.

Leteće knjige mogu biti samo knjiga o ljubavi prema knjigama.

Ne morate objašnjavati oluju koja opustoši New Orleans, iako možete razgovarati o snazi prirode koja ponekad zna biti razorna. Ne morate objasniti ni da žena koja leti sa snopom knjiga umjesto balona zapravo predstavlja odlazak njezine duše, iako možete djetetu reći ono što je Eva Lole sama zaključila: da je svatko od nas, prije nego što se rodio, bio zvjezdica na nebu i gledao život dolje na zemlji, pa se rodio tek kad je odlučio da bi i on tako kao ovi dolje; i da se svatko od nas nakon smrti vraća opet na nebo biti zvjezdica.

Možete samo reći da je leteća teta Morrisu poslala knjigu s Humpty Dumptyjem koji ga je odveo tamo gdje će njegov život dobiti smisao: u knjižnicu koju je teta s knjigama ranije vodila.

Tamo počinje Morrisov suživot s knjigama koje lete i razgovaraju s njim, a koje on s ljubavlju i poštovanjem dijeli s ljudima koji tamo dolaze posuditi knjige. Možete reći djetetu da zamisli grad razoren vjetrom u kojem ljudi nadu pronalaze u velikoj zgradi punoj knjiga i objasniti im kako priče mogu ugrijati srce.

Možete pričati o prolaznosti vremena ili samo nabrajati godišnja doba.

Objasnite im da kroz cijelu priču Morris piše svoju knjigu koju završi – na kraju svog života i koja od obične knjige postane leteća, jedna od onih namijenjenih da promijene život onome koga odaberu. Morrisova knjiga je odabrala djevojčicu koja će vjerojatno postati nova čuvarica knjiga.

Na vama je izbor koliko duboko ćete ići s ovom knjigom, ali ne zaboravite zastati na onome što ovu priču čini fantastičnom – na rečenici koja je njen najljepši dio: „Svačija je priča važna“.

To je ono što moramo naučiti svoju djecu: da svatko od nas ima svoju priču, da ničija priča nije važnija od neke druge i da smo svi jednaki. Ta rečenica nudi idealnu priliku da djecu upoznate s uvažavanjem tuđih ideja, stavova i načina života (ili ako su spremni, da im uvedete riječ tolerancija). Čini mi se da su mnoge odrasle njihovi roditelji propustili naučiti upravo to.

Što je ono što se Evi Lole najviše svidjelo u ovoj priči?

Zabavna joj je. Zabavno joj je puhanje vjetra zbog osjećaja treperenja na vjetru, iako je jedan od njenih najvećih strahova – strah od tornada. Zabavno joj je kad knjiga s Humpty Dumptyjem tupne na tlo ispred Morrisa (na tom dijelu priče uvijek proizvedem smiješni zvuk udaranja koji nju oduševi) i što knjige lete. Sviđa joj se što će Morris knjige uvijek nositi u svom srcu i što se u knjigama živi zauvijek.

Evo vam dodatna crtica o ovoj priči – knjiga je zapravo adaptirana prema kratkom animiranom filmu (ne, nije obrnuto) koji je 2011. godine osvojio Oscara, pa nakon knjiganja, možete pogledati i crtić koji vas neće razočarati jer je identično divan kao knjiga. Nije li to fantastično?

Do idućeg knjiganja,

Nastja i Eva Lole

Comments closed