Skip to content

Kategorija: oglasi na prvi pogled

Oglasi na prvi pogled

Postoji podrubrika ljubavnih oglasa pod nazivom „ I saw you“ u novinama Chicago Reader na koje sam naišla dok sam boravila u Chicagu zbog potrage za grobom svog dide. Ljudi koji se sretnu prvi put, ili se viđaju neko vrijeme a da se nikad nisu upoznali, ostavljaju oglase u nadi da će se druga osoba prepoznati i javiti, a onda… što bude. Dugo nisam znala kako bih iskoristila te oglase koji su me oduševili sve dok nisam shvatila da trebaju biti baš takvi kakvi jesu, samo interpretirani na moj način. Ovo su moji Oglasi na prvi pogled.

 

Što te dirnulo u mom sviranju? Što te natjeralo da ustaneš od stola, dođeš do klavira, staneš kao skamenjena ispred mene i gledaš me, gledaš sve dok se ne rasplačeš i onda odeš? Je li bila stvar u melodiji, u nekoj probuđenoj uspomeni, u nekoj kozmičkoj sili? Ili je, a ne usudim se to pomisliti, bila stvar u mom sviranju ili još bolje, u meni? Sada svaki put kad sjednem za klavir pogledam oko sebe ne bi li te ugledao, onako tajanstvenu, divnu, s teretom tuge u očima. A kada te ne vidim pomislim da si bila samo savršna umišljotina običnog pijanista.

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  caffe Florian, Venecija

Ti: uplakana ljepotica

Ja: obični pijanist

#000096

 

Toliko mi je drago što sam te snimio kako zadivljeno hodaš trgovinom, dodiruješ kutijice, oblizuješ se na sireve, upijaš svaku stvar. Bila si kao dijete u trgovini igračaka. Da nisam imao kameru ne bih sad mogao stalno vrtiti tu snimku i diviti se tvom divljenju. Želim da se ponovo nađemo u Dean&DeLuci da mi pokažeš što ti zapravo vidiš jer ja tamo vidim samo hranu.

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  Dean&DeLuca dućan, New York

Ti: puna oduševljenja

Ja: oduševljen tobom

#000080 

 

A nisam htjela dati toliko love za glupu turističku atrakciju! Da nisam morala Anni uzvratiti uslugu zbog odlaska u muzej voštanih figura kojeg smo posjetili na moje inzistiranje, vjerojatno se nikad ne bismo sreli. Ne prestajem vrtiti tu sliku: ti u suprotnoj kapsuli, iznad Londona, naslonjen na staklo, gledaš u mene. I onda ja, preslika tebe, naslonjena na staklo, gledam te. Podigla sam ruku, ti si kao odraz u ogledalu napravio isto. Stajali smo tako u oblacima, smješkajući se kao tinejdžeri jedno drugome. Mimoišli smo se na prizemljenju, ali zapravo se nismo mimoišli, još uvijek te vrtim u glavi. Možda bismo se ipak sreli i negdje drugdje, možda smo zajedno bili i u Madamme Tissout. Možda si moja sjena.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: London Eye, London

Ti: oduvijek moj

Ja: od sada tvoja

#000043

Comments closed

Oglasi na prvi pogled

Postoji podrubrika ljubavnih oglasa pod nazivom „ I saw you“ u novinama Chicago Reader na koje sam naišla dok sam boravila u Chicagu zbog potrage za grobom svog dide. Ljudi koji se sretnu prvi put, ili se viđaju neko vrijeme a da se nikad nisu upoznali, ostavljaju oglase u nadi da će se druga osoba prepoznati i javiti, a onda… što bude. Dugo nisam znala kako bih iskoristila te oglase koji su me oduševili sve dok nisam shvatila da trebaju biti baš takvi kakvi jesu, samo interpretirani na moj način. Ovo su moji Oglasi na prvi pogled.

 

Znaš li razliku između Moneta i Maneta? Ili si mislila da je to jedna osoba čije ime drugi različito izgovaraju? Znaš li po kojem od njih dvojice se cijeli pravac u slikarstvu naziva impresionizmom? Znaš sigurno, inače ne bi došla razgledati impresioniste. Ja sam impresioniran tobom. Nacrtao bih ti „ Doručak na travi“ po cijelom tijelu. Znaš koji je od njih dvojice naslikao tu famoznu sliku? Ma naravno da znaš.  Želim provjeriti tvoje znanje o umjetnosti. Zapravo te samo želim vidjeti još jednom.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: muzej Albertina, Beč

Ti: hodajuća inspiracija

Ja: umjetnik u potrazi za muzom

#000033

 

Obećala sam si da neću štedjeti iduću osobu koja ne pokupi drek iza svog psa. Dostojanstveno si trpio moje uvrede dok sam se istresala na tebe ne primjećujući vrećicu u tvojoj ruci. Kako sam mogla pretpostaviti da tvoj pas vrši nuždu iz dva puta? Molim te, daj mi priliku da se iskupim kavom. Ili šetnjom. Ako treba ja ću pokupiti drek iza Buldoga.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: park Mladenaca, Zagreb

Ti: savršeno trpiš uvrede

Ja: nadrkana

#000002

 

Hodaš beščujno, kao da lebdiš. Nisam shvatila da je netko iza mene, uplašila sam se, zato sam tako vrsinula kad si počela pričati iza mojih leđa. Nakon toga smo se nasmijale i skužile. Skužile smo se, zar ne? Želim s tobom noću gledati nebo nad Berlinom kroz kupolu Reichstaga.

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  Reichstag, Berlin

Ti: beščujna

Ja: glasna

#000067

Comments closed

Oglasi na prvi pogled

Postoji podrubrika ljubavnih oglasa pod nazivom „ I saw you“ u novinama Chicago Reader na koje sam naišla dok sam boravila u Chicagu zbog potrage za grobom svog dide. Ljudi koji se sretnu prvi put, ili se viđaju neko vrijeme a da se nikad nisu upoznali, ostavljaju oglase u nadi da će se druga osoba prepoznati i javiti, a onda… što bude. Dugo nisam znala kako bih iskoristila te oglase koji su me oduševili sve dok nisam shvatila da trebaju biti baš takvi kakvi jesu, samo interpretirani na moj način. Ovo su moji Oglasi na prvi pogled.

 

Tvoja koža je boje čokolade, a ja sam ovisna o slatkom. Izašao si stanicu prije mene, popiknuo se pri izlasku i dostojanstveno nastavio svojim putem. Malo je falilo da izađem za tobom, zaustavim te i pitam bi li sa mnom proveo život. Glupo, zar ne? Ali mislila sam da se nikada neću zaljubiti, pogotovo ne na prvi pogled (iako mi se sad čini kao da te stalno viđam) pa nije čudo što ti želim zahvaliti što si samim time što postojiš u meni izazvao emocije toliko jake da bi mogle osvijetliti cijeli London na jednu minutu. Nemoguće je da nisi osjetio bar mali strujni udar. Ili si po izlasku iz autobusa doživio infarkt?

Kada: 30.02.2012.

Gdje: autobusna linija 73 , London

Ti: o mama mia

Ja: prvi put zaljubljena

#000050

 

Hvala ti što si mi dao svoje mjesto u redu. Skužio si da sam u žurbi. Da nisam uzela klopu za van, pozvala bih te da mi se pridružiš. Sad mi je žao što ti nisam dala svoju vizitku, to brzina čini ljudima. Ali iako sam se žurila, zamjetila sam tvoj neodoljiv smješak i savršene prste dok si mi rukom propuštao svoje mjesto. Neću ti ni reći gdje sve zamišljam te prste. Ako te ipak zanima…

Kada: 30.02.2012.

Gdje: McDonalds na Rambli, Barcelona

Ti: prvi na redu

Ja: zbunjena

#000012

 

Kad vidiš najljepšu ženu na svijetu kako sjedi na klupi i gleda u nebo, ne preostaje ti drugo nego da i sam digneš pogled. Pitao sam se što si vidjela, ja nisam vidio ništa osim praznog neba. Kad sam spustio glavu, gledala si u mene i rekla, kao da čitaš moje misli, da nebo nikad nije prazno. Nasmijali smo se jedno drugome, bez riječi. Ti si sigurno znala što ti ja želim reći. Volio bih imati priliku pokušati pogoditi što ti misliš.

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  šetalište High Line, New York

Ti: s glavom u oblacima

Ja: želim staviti glavu u tvoje krilo

#000077

Comments closed

Oglasi na prvi pogled

Postoji podrubrika ljubavnih oglasa pod nazivom „ I saw you“ u novinama Chicago Reader na koje sam naišla dok sam boravila u Chicagu zbog potrage za grobom svog dide. Ljudi koji se sretnu prvi put, ili se viđaju neko vrijeme a da se nikad nisu upoznali, ostavljaju oglase u nadi da će se druga osoba prepoznati i javiti, a onda… što bude. Dugo nisam znala kako bih iskoristila te oglase koji su me oduševili sve dok nisam shvatila da trebaju biti baš takvi kakvi jesu, samo interpretirani na moj način. Ovo su moji Oglasi na prvi pogled.

 

Iako je zgrada jako visoka, vožnja liftom traje prekratko. A dijete sigurno ne olakšava započinjanje razgovora s nekim koga vidiš prvi put. Moram ti priznati, meni su i osmjesi bili dovoljni. Dijete je moje, ali muža bih rado zamijenila.

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  hotel Mandarin Oriental, Las Vegas

Ti: hipnotizer

Ja: hipnotizirana

#000052

 

Možda smo stari, moj sin bi rekao – prestari za ljubav, ali baš si u našim godinama ne možemo priuštiti ignoriranje očitog. Što ako si moja zadnja prilika za sreću? Ti možda još imaš vremena, pretpostavljam da si nekih pet godina mlađa, ali ja ne želim zakasniti. Svako jutro te gledam kako sa savršenom frizurom i besprijekorno obučena, pokretima koji kao da pripadaju nekom drugom vremenu prinosiš šalicu ustima i otpijaš gutljaj bez da usnama dotakneš rub. Nauči me kako to izvodiš.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: starački dom u Klaićevoj, Zagreb

Ti: dama u najboljim godinama

Ja: starac koji nije prestar

#000007

 

Ti si, viseći naopako s tog neobičnog rekvizita za vježbanje vjerojatno vidjela samo moje noge. Ja sam, s obje na zemlji u transu gledao tvoje obraze napunjene krvlju, tvoju svilenu kosu razbacanu po strunjači i kapke koji se čas dižu, čas spuštaju. Disala si duboko, posve opuštena, a tvoja su se prsa nadimala sa svakim novim udahom. Maštam o tome da visiš na meni, s mene, kako god ti je zgodnije.

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  u studiu za vježbanje, Berlin

Ti: u crvenoj majici

Ja: onaj s nike tenisicama

#000061

Comments closed

Oglasi na prvi pogled

Postoji podrubrika ljubavnih oglasa pod nazivom „ I saw you“ u novinama Chicago Reader na koje sam naišla dok sam boravila u Chicagu zbog potrage za grobom svog dide. Ljudi koji se sretnu prvi put, ili se viđaju neko vrijeme a da se nikad nisu upoznali, ostavljaju oglase u nadi da će se druga osoba prepoznati i javiti, a onda… što bude. Dugo nisam znala kako bih iskoristila te oglase koji su me oduševili sve dok nisam shvatila da trebaju biti baš takvi kakvi jesu, samo interpretirani na moj način. Ovo su moji Oglasi na prvi pogled.

 

Nismo izmijenili imena, kamoli brojeve, ali smo zato zurili jedno u drugo dugo nakon što se na semaforu upalilo zeleno svjetlo. Oklijevala si s prelaženjem ceste, a onda si ipak potrčala. Stali smo jedno ispred drugog nasred zebre i da nas vozači nisu vratili u stvarnost nervoznim trubljenjem, možda bismo tog trena učinili nešto nepromišljeno. A meni samo nepromišljenosti i padaju na pamet kad se sjetim tog neobičnog susreta.  Ako i tebe prereže negdje u utrobi kad se toga sjetiš, nemoj oklijevati, javi se.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: West Chicao Avenue, Chicago

Ti: ona o kojoj ne prestajem razmišljati

Ja: znaš ti dobro koji sam ja

#000025

 

Užasno sam zimogrozna, nikad se ne uspijem ugrijati. Zato sam poskakivala kad si prošao kraj mene s upitnim pogledom. Dobacila sam ti da će mi se zalediti krv ako ostanem stajati na mjestu (kako bih ti pokazala kakva sam faca), a ti si hladno uzvratio da nije baš toliko hladno. Poželjela sam da se ponudiš  da me ti ugriješ, ali nisam bila te sreće. Ako su tvoje ruke toplije od mojih, mogu li samo na kratko u njima zagrijate svoje hladne prste?

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  Museum Quartier, Beč

Ti: arogantan ali neodoljiv

Ja: smrznuta

#000031

 

„Ne misliš li da je Barbican nešto najstravičnije što postoji? Nemoj mi sad pričati o tome kako je to najveće multikulturalno i konferencijsko okupljalište i dom Londonskog simfonijskog orkestra, sve to znam. Ne samo da je ovo najružniji kompleks koji sam vidjela nego ima i tu neku vibru od kojih ti se nakostriješe dlake na tijelu. Tu bi se bez problema mogao snimati horor, ne bi mu trebao ni scenarij, dovoljni su samo kadrovi Barbicana uz prigodnu muziku. Možda je to od sve te silne umjetnosti koja je tu skoncentrirana.“ – ja, iznervirano, tebi kojeg nikad prije nisam vidjela, dok pušimo jedno kraj drugoga.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: Barbican kompleks, London

Ti: prestravljen mojim ispadom

Ja: prestravljena Barbicanom

#000042

Comments closed

Oglasi na prvi pogled

Postoji podrubrika ljubavnih oglasa pod nazivom „ I saw you“ u novinama Chicago Reader na koje sam naišla dok sam boravila u Chicagu zbog potrage za grobom svog dide. Ljudi koji se sretnu prvi put ili se viđaju neko vrijeme a da se nikad nisu upoznali, ostavljaju oglase u nadi da će se druga osoba prepoznati i javiti, a onda… što bude. Dugo nisam znala kako bih iskoristila te oglase koji su me oduševili sve dok nisam shvatila da trebaju biti baš takvi kakvi jesu, samo interpretirani na moj način. Ovo su moji Oglasi na prvi pogled.

 

Tako je to kad si u stranom gradu, pod utjecajem svog tog alkohola i hormona sreće koji se otpuštaju u naletima. Tad činiš stvari koje inače ne bi. Recimo, kladiš se s prijateljima, koji nisu ništa prisebniji od tebe, da ćeš poljubiti prvu zgodnu žensku koja prođe. Oni su uvjereni da dobivaju okladu jer si poznat po tome da ne ljubiš zgodne ženske u prolazu, ali onda prođeš ti, ne samo najzgodnija nego i sva neka porculanska, plava, krhka, divna, s očima u kojima se odražava moj odraz i gledaš me u čudu dok ti se obraćam na nerazumljivom engleskom i ja znam da bih te ljubio, ljubio i ljubio bez obzira na ikakve oklade, ali mi oklada i alkohol pomažu da dotrčim do tebe koja stojiš, koja ne razumiješ što ti govorim, koja čekaš da shvatiš i ja ti govorim da si najljepša, najposebnija i poljubim te, stvarno te poljubim, a ti se odmakneš, zgrožena, uništiš me tim svojim pogledom, pa se okreneš i odeš. Ali vidim te kako zastaješ, okrećeš se, gledaš u mene i osmjehneš se. Osmjehnula si se, zar ne?

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  Riva del Vin, Venecija

Ti: više od oklade

Ja: iznenadio samog sebe

#000100

 

Da nije bilo tvog kreštavog glasa koji psuje šoferu koji ne staje pješacima, da nije bilo trube kojom ti je on želio reći da odjebeš i paziš kud ideš, da nisi na jedan tren zaustavila sav promet na tom križanju, ja nikad ne bih pogledao dolje. Umjesto toga bih se zagledao u nebo i napravio taj presudni korak. Ali eto, jedan tren je bio dovoljan da pomislim da život možda ima smisla kad na svijetu postoje ljudi poput tebe koji s jednim srednjim prstom mogu reći sve ono što ja nisam uspio u nekoliko neobjavljenih priča. Hvala ti što si mi spasila život. Želim ti se odužiti.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: na vrhu jedne zgrade, Zagreb

Ti: spasiteljica

Ja: muškarac na rubu života

#000005

 

Moram priznati da ja uopće ne kužim tu arhitekturu. Koja je poanta tih cijevi, pokretnih stepenica, dizala na fasadi? Ne bi li to trebalo biti unutra? Fora je ta zgrada i sve to, ali za mene je to preapstraktno. Da nije bilo tebe i tvog objašnjavanja grupi turista, otišao bih odandje zbunjen i razočaran. Postavljao sam ti pitanja iako nisam bio dio tvoje grupe, a ti si strpljivo odgovarala. Po smješku na tvom dražesnom licu rekao bih da sam te zabavljao. Pa hvala tom Pianu i Rogersu, da nije bilo njihovog izdrkavanja, ne bih danas bio zaljubljen preko ušiju. Ako želiš čuti, imam još pitanja za tebe.

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  centar Georges Pompidou, Pariz

Ti: žena koja sve zna

Ja: čovjek s milion pitanja

#000084

Comments closed

Oglasi na prvi pogled

Postoji podrubrika ljubavnih oglasa pod nazivom „ I saw you“ u novinama Chicago Reader na koje sam naišla dok sam boravila u Chicagu zbog potrage za grobom svog dide. Ljudi koji se sretnu prvi put, ili se viđaju neko vrijeme a da se nikad nisu upoznali, ostavljaju oglase u nadi da će se druga osoba prepoznati i javiti, a onda… što bude. Dugo nisam znala kako bih iskoristila te oglase koji su me oduševili sve dok nisam shvatila da trebaju biti baš takvi kakvi jesu, samo interpretirani na moj način. Ovo su moji Oglasi na prvi pogled.

 

Hvala ti što si me povezao, stvarno treba puno hodati, groblje je veliko. Pitao si me dolazim li često, a ja ti nisam odgovorila ništa konkretno. Istina je da je ovo tek drugi put da sam posjetila oca od kada je umro, rastali smo se u napetim okolnostima. Zapravo, on je bio šupak cijelog života. Nisam planirala ponovo doći, oprostila sam se s njim, ali me sad neka sila vuče tom groblju. Obzirom da si mi rekao da tamo radiš, vjerujem da ćeš biti tamo ako dođem i ovog tjedna. U petak oko dva?

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  groblje Memorial Park, Chicago

Ti: ljubazno osoblje

Ja: s lošim genima

#000024

 

Ovo je doslovno pogled koji oduzima dah. Ali priznajem, isplatilo se uspeti tim silnim stepenicama. Sad mi jasno što misle kad pričaju o krovovima Pariza. Taj grad je beskrajan. A tu je još i ta crkva, prekrasna i raskošna i onda u gomili ljudi koji odmaraju na stepenicama – ti, kao neki ukradeni grčki kip iz Louvrea. Isus stvarno voli ljude, hvala mu što se žrtvovao da bismo mi mogli živjeti. I da bismo se mogli sresti.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: na stepenicama ispred bazilike Sacré-Cœur, Pariz

Ti: isklesan

Ja: zadihan

#000086

 

Malo sam odmarao kad si protrčala kraj mene, inače ne zabušavam. Nasmijala si se, ali to nije bio smješak odobravanja. Zapravo trčim mostom najviše zbog predaha, obožavam zapuhan stati i gledati u te silne zgrade, kovati planove i veseliti se budućnosti. Jesi li i ti pod naletom sreće kad trčiš? Jesi li toliko sretna da bi htjela zagrliti svijet? Ako ne baš cijeli svijet, možda jednog stranca koji odmara sa strane?

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  Brooklynski most, New York

Ti: u kondiciji

Ja: pod pauzom

#000071

 

Ima još!

Comments closed

Oglasi na prvi pogled

Postoji podrubrika ljubavnih oglasa pod nazivom „ I saw you“ u novinama Chicago Reader na koje sam naišla dok sam boravila u Chicagu zbog potrage za grobom svog dide. Ljudi koji se sretnu prvi put, ili se viđaju neko vrijeme a da se nikad nisu upoznali, ostavljaju oglase u nadi da će se druga osoba prepoznati i javiti, a onda… što bude. Dugo nisam znala kako bih iskoristila te oglase koji su me oduševili sve dok nisam shvatila da trebaju biti baš takvi kakvi jesu, samo interpretirani na moj način. Ovo su moji Oglasi na prvi pogled.

Ne mogu zamisliti da je nekad zid dijelio ovaj grad. Možeš li zamisliti da voliš nekog s druge strane zida?  Zamisli zid između mene i tebe. Bili smo okrenuti leđima jedno drugome, a onda smo se okrenuli u isti čas. I zamisli da smo tad, umjesto da smo ugledali jedno drugo i nasmijali se, vidjeli zid. Koja brutalna ideja podijeliti grad zidom. Još je brutalnije podijeliti na pola dvoje ljudi koji su nekoć bili jedno. Ti si polovica koju tražim.

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  The Berlin Wall Memorial and Documentation Centre, Berlin

Ti: napokon nađen

Ja: u potrazi

#000064

 

Mrzim se voziti tramvajima, mrzim ih čekati, mrzim strepiti od konduktera jer iz inata ne kupujem karte. Kad prijevoz bude sličio na nešto, dobit će mojih osam ili koliko već kuna.  Ali kad sam vidjela tebe kako sjediš iza prljavog stakla smrdljive četrnaestice i pišeš (svoje?) ime po prozoru osmjehujući se najblistavijim osmjehom u svemiru, više nisam bila tako mrzovoljna. Niko, više se nikada neću švercati ako mi se javiš. Ja sam ona s crvenom kapom koja te hipnotizirano gledala kroz slovo O.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: tramvajska stanica na Zvijezdi, Zagreb

Ti: Niko

Ja: crvenkapica na stanici

#000001

 

Predvidjela mi je susret sa starijim muškarcem i upozorila me da bi mogao biti koban. Ja zapravo ne vjerujem u tarot gluposti, predviđanja, sudbinu. Mislim da svatko od nas sam kroji svoj život. Ali kad sam te vidjela kako stojiš tako sav uspravan kraj onog klavira, kao da si ispao iz tarot karte, prošla me jeza. Izbezumljeno sam gledala u tebe, ništa ti nije bilo jasno, pogotovo nakon što sam naglo otišla. Trčala sam hotelom, bježala sam od tebe ali istina je, sada znam, da ne možeš pobjeći od svoje sudbine.

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  hotel Bellagio, Las Vegas

Ti: još uvijek me čekaš

Ja: doći ću ti

#000057

 

Klikni za još.

Comments closed

Oglasi na prvi pogled

Postoji podrubrika ljubavnih oglasa pod nazivom „ I saw you“ u novinama Chicago Reader na koje sam naišla dok sam boravila u Chicagu zbog potrage za grobom svog dide. Ljudi koji se sretnu prvi put, ili se viđaju neko vrijeme a da se nikad nisu upoznali, ostavljaju oglase u nadi da će se druga osoba prepoznati i javiti, a onda… što bude. Dugo nisam znala kako bih iskoristila te oglase koji su me oduševili, sve dok nisam shvatila da trebaju biti baš takvi kakvi jesu, samo interpretirani na moj način. Ovo su moji Oglasi na prvi pogled.

Inače nemam naviku uvjeravati druge da sam u pravu, ali kad su oni u krivu, e onda ne dam da netko od mene radi budalu. Ne moraš voljeti seitan, ne konzumirati šećer, vjerovati u paralelni svemir, čitati Tollea i obožavati Almodovara, ali mi moraš zamijeniti male hlače ne komentirajući da sam mogla pretpostaviti da u njih neću stati. Samo da znaš, hlače su bile za moju sestru! Ipak, sve ti opraštam ne samo zato što sam neizmjerno dobra, već i zato što sam vidjela smiješak u kutu tvojih savršenih usana kad sam ti odgovorila da bi trebao biti s druge strane blagajne da bi vidio veličinu mog dupeta. Zar baš moraš izgledati kao Abercrombie&Fitch maneken? Vjerojatno ženska koja nosi br.42 kod tebe nema šanse. Ili?

Kada: 30.02.2012.

Gdje: Zara, Zagreb

Ti: umišljeni prodavač

Ja: kupac koji je uvijek u pravu

#000006

 

Postoji nešto ljepše od panoramskog pogleda na Barcelonu – ti na brdu s kojeg puca panoramski pogled na Barcelonu. Fotkajući grad, ulovio sam tvoj profil. Nisam ni znao da te imam dok nisam pregledavao fotke. Ne možeš zamisliti koliko sam ti se obradovao. Ako se sjećaš tipa s velikim fotoaparatom koji te molio da se malo pomakneš kako bi uhvatio što bolji kadar, zaboravi ga. Ja sam tip s velikim fotoaparatom koji je sretan što si se pomaknula samo toliko da ostaneš u kadru.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: Montjuic, Barcelona

Ti: anđeo na brdu

Ja: zaneseni turist

#000014

 

Nisam znao da su ljudi u saunama goli, mislio sam da je to samo u filmovima. Zato sam otvorio usta u čudu kad sam te vidio kako uživaš u pari zatvorenih očiju, zabačene glave, gola. Pratio sam kapljice znoja kako putuju tvojom kožom i želio sam da je još koji stupanj više pa da se i ja usudim osloboditi. Ali kako me nije oslobodio ni tvoj pogled kad si napokon otvorila oči i s gnušanjem pogledala u moj ručnik, tako me ne bi ni nepodnošljiva vrućina. Volim privatno zadržati privatnim, rekao sam, a ti si se glasno nasmijala i rekla da je zamišljeno da tijelo bude privatno ne bismo se rađali goli. I onda si otišla, smješkajući se očima, uzdignute glave, gola.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: San Clemente Palace Hotel, otok San Clemente

Ti: kao od majke rođena

Ja: omotan ručnikom

#000097

Comments closed