Postoji podrubrika ljubavnih oglasa pod nazivom „ I saw you“ u novinama Chicago Reader na koje sam naišla dok sam boravila u Chicagu zbog potrage za grobom svog dide. Ljudi koji se sretnu prvi put, ili se viđaju neko vrijeme a da se nikad nisu upoznali, ostavljaju oglase u nadi da će se druga osoba prepoznati i javiti, a onda… što bude. Dugo nisam znala kako bih iskoristila te oglase koji su me oduševili sve dok nisam shvatila da trebaju biti baš takvi kakvi jesu, samo interpretirani na moj način. Ovo su moji Oglasi na prvi pogled.
Što te dirnulo u mom sviranju? Što te natjeralo da ustaneš od stola, dođeš do klavira, staneš kao skamenjena ispred mene i gledaš me, gledaš sve dok se ne rasplačeš i onda odeš? Je li bila stvar u melodiji, u nekoj probuđenoj uspomeni, u nekoj kozmičkoj sili? Ili je, a ne usudim se to pomisliti, bila stvar u mom sviranju ili još bolje, u meni? Sada svaki put kad sjednem za klavir pogledam oko sebe ne bi li te ugledao, onako tajanstvenu, divnu, s teretom tuge u očima. A kada te ne vidim pomislim da si bila samo savršna umišljotina običnog pijanista.
Kada: 30.02.2012.
Gdje: caffe Florian, Venecija
Ti: uplakana ljepotica
Ja: obični pijanist
#000096
Toliko mi je drago što sam te snimio kako zadivljeno hodaš trgovinom, dodiruješ kutijice, oblizuješ se na sireve, upijaš svaku stvar. Bila si kao dijete u trgovini igračaka. Da nisam imao kameru ne bih sad mogao stalno vrtiti tu snimku i diviti se tvom divljenju. Želim da se ponovo nađemo u Dean&DeLuci da mi pokažeš što ti zapravo vidiš jer ja tamo vidim samo hranu.
Kada: 30.02.2012.
Gdje: Dean&DeLuca dućan, New York
Ti: puna oduševljenja
Ja: oduševljen tobom
#000080
A nisam htjela dati toliko love za glupu turističku atrakciju! Da nisam morala Anni uzvratiti uslugu zbog odlaska u muzej voštanih figura kojeg smo posjetili na moje inzistiranje, vjerojatno se nikad ne bismo sreli. Ne prestajem vrtiti tu sliku: ti u suprotnoj kapsuli, iznad Londona, naslonjen na staklo, gledaš u mene. I onda ja, preslika tebe, naslonjena na staklo, gledam te. Podigla sam ruku, ti si kao odraz u ogledalu napravio isto. Stajali smo tako u oblacima, smješkajući se kao tinejdžeri jedno drugome. Mimoišli smo se na prizemljenju, ali zapravo se nismo mimoišli, još uvijek te vrtim u glavi. Možda bismo se ipak sreli i negdje drugdje, možda smo zajedno bili i u Madamme Tissout. Možda si moja sjena.
Kada: 30.02.2012.
Gdje: London Eye, London
Ti: oduvijek moj
Ja: od sada tvoja
#000043