Oznaka: ljubavne priče

Postoji podrubrika ljubavnih oglasa pod nazivom „ I saw you“ u novinama Chicago Reader na koje sam naišla dok sam boravila u Chicagu zbog potrage za grobom svog dide. Ljudi koji se sretnu prvi put, ili se viđaju neko vrijeme a da se nikad nisu upoznali, ostavljaju oglase u nadi da će se druga osoba prepoznati i javiti, a onda… što bude. Dugo nisam znala kako bih iskoristila te oglase koji su me oduševili sve dok nisam shvatila da trebaju biti baš takvi kakvi jesu, samo interpretirani na moj način. Ovo su moji Oglasi na prvi pogled.

Moram ti nešto priznati: ušao sam u muzej zbog tebe, išao sam za tobom, vidio sam te ispred, s tim tvojim vodičem u ruci i znatiželjnim pogledom, ta tvoja očaranost je očarala i mene. Pravio sam se da sam slučajni turist kad sam te pitao u kojoj smo ulici. Zapravo sam te želio pitati da li znaš da je muzej zapravo kuća u kojoj je Peggy Guggenheim živjela. Ali ti to vjerojatno znaš, izgledaš kao slatka štreberica. Istina je da nisam zbunjeni turist, znam sve ulice na pamet. Mogu čak biti tvoj osobni vodič kroz Veneciju. Pokazat ću ti tajne prolaze i ljubiti te u mračnim ulicama. Svatko treba jednog takvog vodiča, ne vjerujem da si ti iznimka.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: Peggy Guggenheim muzej,  Venecija

Ti: natjerala me na laž

Ja: inače iskren

#000098

 

Ti u crnim kožnim hlačama i nekakvoj bundi, k´o da si oderala životinju i metla je na sebe, s nekakvim usranim lakom na noktima, s pljugom u ruci, nervozno lupkaš nogom i blejiš okolo. Nisi loša. Ne kužiš da stojim pored tebe. Da si me doživila ponudio bi te pivom. Još imaš šanse.

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  na ulazu Dinamovog stadiona, Zagreb

Ti: komad i pol

Ja: nisam loš

#000003

 

Ne postoji ljepša robna kuća a time ni ljepše mjesto, ako mene pitaš, gdje se netko može zaljubiti na prvi pogled. Ako ovo među nama uspije, želim da me zaprosiš baš tamo. Možemo se vjenačati i u zimskom vrtu na zadnjem katu. Kasnije ćemo djeci i unučadi pričati o susretu na katu na kojem se prodaje hrana, najboljem odjelu neke robne kuće koji prodaje hranu, o kutiji začina za kojom smo istovremeno posegnuli, o iskri u našim očima i o tome kako ljubav na prvi pogled može trajati cijeli život.  Ne bih bila sretnija ni da sam te srela u Harrods-u.

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  robna kuća KaDeWe, Berlin

Ti: moj budući muž

Ja: zauvijek tvoja

#000070

 

Comments closed

Postoji podrubrika ljubavnih oglasa pod nazivom „ I saw you“ u novinama Chicago Reader na koje sam naišla dok sam boravila u Chicagu zbog potrage za grobom svog dide. Ljudi koji se sretnu prvi put, ili se viđaju neko vrijeme a da se nikad nisu upoznali, ostavljaju oglase u nadi da će se druga osoba prepoznati i javiti, a onda… što bude. Dugo nisam znala kako bih iskoristila te oglase koji su me oduševili sve dok nisam shvatila da trebaju biti baš takvi kakvi jesu, samo interpretirani na moj način. Ovo su moji Oglasi na prvi pogled.

Još mi je uvijek smiješno kako su mi koljena klecnula kad sam stala na tu nebesku palubu, a još mi je smješnije kako si me ti, vjerujem instinktivno, primio za ruku za slučaj da mi koljena zaista ne izdrže. Koji je to ono kat, sto treći? Treba imati hrabrosti stajati iznad grada na tolikoj visini,  pogotovo ako patiš od akrofobije. Ali nisam bila dovoljno hrabra da te pitam bi li sa mnom popio čaj u lobiju zgrade. Kad bi ti mene izveo na čaj, pila bih zeleni sa sojinim mlijekom.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: neboder Sears/Willis Tower, Chicago

Ti: mušakarac kakvih više nema

Ja: nedovoljno hrabra ali zahvalna

#000021

 

Sjela si kraj mene na klupu što me začudilo budući da si me samo sekundu prije pitala zar nije hladno za sjediti vani. Gledali smo se neko vrijeme, bez riječi, a onda si ustala i otišla, nestala. Želim vjerovati da si stvarna. I imam ti toliko toga za reći. Vrati se.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: Hyde park,  London

Ti: vila

Ja: kojem nije hladno za sjediti vani

#000045

 

Znaš li da kava s okusom karamele zapravo nije kava? I kakav to muškarac pije išta duže od espressa? Kava je droga, ona te treba stimulirati u jednom šutu i zato je treba piti bez ikakavih umjetnih dodataka. Da mi je bilo vidjeti tvoj izraz lica kad si otpio moj espresso macchiato. Ja sam s gnušanjem odbacila tvoj bućkuriš. Pitao si me što pobogu ja to pijem, dok si mi vraćao slučajno zamijenjenu kavu. E pa dragi moj, ja pijem kavu. I rado bih te naučila kakva se ona pije.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: Starbucks, Berlin

Ti: neupućen

Ja: stručnjakinja

#000062

 

Comments closed

Postoji podrubrika ljubavnih oglasa pod nazivom „ I saw you“ u novinama Chicago Reader na koje sam naišla dok sam boravila u Chicagu zbog potrage za grobom svog dide. Ljudi koji se sretnu prvi put, ili se viđaju neko vrijeme a da se nikad nisu upoznali, ostavljaju oglase u nadi da će se druga osoba prepoznati i javiti, a onda… što bude. Dugo nisam znala kako bih iskoristila te oglase koji su me oduševili sve dok nisam shvatila da trebaju biti baš takvi kakvi jesu, samo interpretirani na moj način. Ovo su moji Oglasi na prvi pogled.

Zašto tanjuri za susjednim stolovima uvijek izgledaju bolje? Oprosti što sam nepristojno blejala u tvoj tanjur, ali ta tuna je izgledala tako prokleto dobro. Zašto ja nisam naručila isto? Kad sam te pogledala da ti se ispričam, ostala sam zatečena, zato sam samo nastavila blejati. Izgledao si bolje od te tune. O Bože, sigurno misliš da sam neka blesača. Pojela bih i tebe i tvoju tunu.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: restoran Little Buddha, Beč

Ti: muškarac koji zna što odabrati

Ja: žena kojoj treba takav muškarac

#000037

 

Zašto hodaš s rukama u džepovima? Tako se ne možeš spretno dočekati ako padneš. I što da ja nisam bio tamo da te pridržim? Pala bi ravno pod auto. Kako si me samo naljutila! Ako želiš, naučit ću te kako pravilno hodati, spretno pasti i dostojanstveno se ustati. Ili, ako to želiš više, mogu uvijek hodati uz tebe i paziti te.

Kada: 30.02.2012.

Gdje:  ulica Unten der Linden, Berlin

Ti: nespretna

Ja: na pravo mjestu

#000063

 

Viđam te već neko vrijeme i uvijek te detaljno promatram. Ponekad mi se učini da i ti krajičkom oka gledaš mene. Uvijek rukom pređeš preko materijala i na kratko zatvoriš oči. Već dugo ovdje radim, ali nisam vidjela da netko tako uživa u odjeći. Što ti je u glavi, što osjećaš, što izaziva materijal na tvojoj koži? Moja je koža svilena, možda možeš uživati i u meni.

Kada: 30.02.2012.

Gdje: robna kuća Galeries Lafayette, Paris

Ti: neobičnih navika

Ja: poput svile

#000085 

Comments closed